top of page
Ivan Zavorka
Tehnička Škola Ruđera Boškovića, 3.A
Ciljevi vježbe:
-
Naučiti temeljnu konfiguraciju usmjernika
-
Naučiti i izvesti konfiguraciju sučelja
-
Naučiti i izvesti konfiguraciju statičke rute
Priprema za vježbu:
Zadatak 1: Na koji način se informacije o putanji do odredišta unose u usmjerničku tablicu kod statičkog usmjeravanja?
Odgovor: Kod statičkog usmjeravanja putanje se unose ručno u tablicu usmjeravanja.
Zadatak 2: Kako izgleda sintaksa za konfiguraciju statičke rute? Objasni na primjeru!
Odgovor: R1(config)# ip route x.x.x.x y.y.y.y z.z.z.z
x.x.x.x - odredišna IP adresa
y.y.y.y - subnet maska odredišne IP adrese
z.z.z.z - IP adresa sljedećeg skoka
Uvod
Kao uređaji mrežnog sloja, usmjernici prosljeđuju i/ili usmjeravaju pakete podataka na udaljeno odredište uz pomoć IP adresa. Svako sučelje (port) rutera mora zbog toga imati svoju IP adresu. Jedna od njih pripada i zadanom pristupniku (default gateway-u), tj.sučelju koje ima zadaću da prosljeđuje podatke izvan lokalne mreže. Kod međusobnog povezivanja dva usmjernika potrebno je odrediti koji će od njih biti „glavni“, što znači da će on određivati takt, odnosno brzinu prijenosa između usmjernika. Takav usmjernik ima oznaku DCE (Data circuit-terminating equipment), a onaj drugi ima oznaku DTE (Data terminal equipment). Na jednom usmjerniku može jedno sučelje biti DCE, a drugo DTE. Rute do udaljenih mreža mogu biti zadane ručno ili automatski. Ručno zadavanje vrši se konfiguriranjem statičkih ruta.
Vježba:
IZVOĐENJE VJEŽBE
Topolgija:

1. U PT-u spoji uređaje prema zadanoj topologiji i izvrši temeljnu konfiguraciju usmjernika, koristeći spojena računala kao terminale (rollover kabel). Na R2 također dodaj terminal radi konfiguracije.
2. Konfiguriraj sučelja na usmjerniku R1, koristeći priloženu tablicu adresa.
bottom of page